Zaključak

Umesto zaključka ću citirati komentar koji sam napisao ovde: http://www.depthpsychologyalliance.com/group/community-education-depth-alliance/forum/topics/lecture-20-of-the-red-book-study-group (na nekoj strani diskusije; za pristup tekstu je potrebna registracija).

“I started an experiment 5 years ago here:

http://malecic.blogspot.com 

This Sunday (five years after the beginning of the experiment) is the day I am planning to write a conclusion there. Since that day is pretty much aligned with the ending of these lectures (give or take a few days), I suppose that the experiment isn't a complete failure. I mean, is there a better time and place in the world (regardless of the number of readers - just for me to really feel it) to talk about it in public than this very discussion topic?

Next Monday (the day after the end) will the political party I am a member of (I've been talking in DPA about mythic activism) be FIVE years old. I am invited to come to the celebration. Perhaps that "failed" experiment and that "failed" article is a way to say aloud about my intents and beliefs for the last time and start working on it (without scaring away anybody).”

Umesto raspleta

“Nije me opterećivalo saznanje za koga ovo pišem.”

Milovan-Mića Jovanović, Kraj igre

Za danas sam, još pre 4 godine kad sam započinjao ovaj eksperiment, planirao tekst pod naslovom Rasplet. Međutim, nije došlo do raspleta. Pre 10 godina su počeli da mi se nižu neki veoma čudni događaji koji su mi izgledali kao neki „znakovi” da ću se u životu posvetiti nečem neobičnom i da ću u tome biti uspešan. To se nije desilo. Totalno sam zaglavljen sa svojim doktorskim studijama i ne vidim način da tu bilo šta promenim. Neka ovaj tekst bude u ovom pesimističnom obliku.

Za godinu dana ću postaviti tekst Zaključak i kome ću pisati o ishodu ovog eksperimenta. Ako se u mome slučaju pokaže da u mom slučaju retrokauzalnost ne postoji (odnosno ako za godinu dana ne postanem izuzetno poznat – na to su ozbiljno ukazivali oni znakovi koje sam možda izmislio i koji uopšte nisu bili stvarni), to još uvek ne znači da taj fenomen ne postoji.

Vidimo se 20. oktobra 2013.

Facebook + Myspace + Blogspot (Blogger) + Google+

http://www.facebook.com/groups/222084301195017/

If this group deserves to grow, feel free to add all of your Facebook friends. Or those who might be interested.

Right now, when you are reading these words, social networks are fighting for your attention. This is the 21st century. Are you sure that Facebook is the best social network possible? Its search engine is inferior to that one on Myspace. You can search here only email addresses, people's names and groups. People's interests aren't searchable. Myspace doesn't have searchable blogs, but Blogger and WordPress have them. Facebook doesn't have blogs. Facebook has the biggest network because it has been primarily growing around real-life friends. Google+ is new here. Its intent is to destroy Facebook, including your activities and network of friends. There is a difference between friendship and choosing a pair of shoes. I would like to be a member of one strong and stable social network with really good search engine and blogs (already existing blogs could move from one network to another if they let us). I want them to bring me the latest tools for social networking. They already exist. Call that imaginary social network Facebook if you want, I don't care. Just stop fighting over my back.

Recommended reading: The Phenomenon of Science by Valentin Turchin (available online at http://pcp.vub.ac.be/POSBOOK.html ), The Extended Mind by Andy Clark & David Chalmers (http://consc.net/papers/extended.html), The Glass Bead Game by Hermann Hesse, I and Thou by Martin Buber, The World Is Flat by Thomas Friedman, Augmenting Human Intellect by Douglas Engelbart (http://www.invisiblerevolution.net/engelbart/full_62_paper_augm_hum_int.html).

Onaj eksperiment što sam započeo ovde ima mnogo veze sa ovim što sam gore napisao. Znam da ovo neće uspeti, ali to još uvek ne znači da ovaj eksperiment neće uspeti.

Vrhunac

Planirao sam za danas tekst pod naslovom Vrhunac. Nadam se da će za godinu dana imati smisla postaviti tekst pod naslovom Rasplet. Ako se to desi, napisaću malo detaljnije i o vrhuncu i o raspletu, kao i detaljnije o stvarima koje su se desile tokom samog eksperimenta.

Na krilima Crnog Labuda

Interesantna literetura o (ne)mogućnosti predviđanja je rad "Ko predviđa predviđače" Milana Ćirkovića (dostupno na internetu u celini, govori o retrokauzalnosti) i "The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable" (autor Nassim Nicholas Taleb). Ako bi retrokauzalnost postojala, onda bi na osnovu sličnih događaja koji nemaju isti uzrok u prošlosti (Da li imaju isti uzrok u budućnosti?), znakova i sinhroniciteta bilo moguće primetiti "Crne Labudove" pre nego što su se pojavili.

Još jedan eksperiment

Učestvujem u još jednom eksperimentu sličnom ovom ovde. Nalazi se na sajtu http://2020.global.gaiaspace.org/global/pg/profile/malecic. Kako će i da li će taj drugi eksperiment uticati na ishod ovog ovde, nemam pojma.

Eventualni uspeh eksperimenta

Kako je prilikom igranja s retrokauzalnošću sam eksperimentator istovremeno i laboratorija i laboratorijski zamorac, koje bi bile poželjne karakteristike epsperimentatora? Možda bi bilo dobro da razmišlja kao umetnik - ne po svaku cenu da je talentovan, već da otprilike razume šta se dešava u glavi nekog umetnika. Takođe bi bilo dobro da voli filmove, stripove, romane ili bilo šta što ima čudnu priču. Ako je i sam nekad pokušao da napiše roman, strip ili filmski scenario i ako je, dok su druga deca šutirala loptu, više voleo da se igra izmišljenih mesta i likova, još bolje. Uspeh ovog konkretnog eksperimenta bi možda bio da za ovaj blog na kraju sazna daleko veći broj ljudi nego što je to trenutno slučaj.

Ako neko naleti na ovaj blog, a pročitao je knjige Carigradski drum Nenada Ilića ili Putnici Milovana-Miće Jovanovića, možda bi mogao da mi objasni zašto u njima piše ono što piše.